Psihologija, pamćenje i mozak

Što je sjećanje?

Sjećanje je jedna od najvažnijih funkcija ljudskog uma. Od prisjećanja temeljnih detalja o sebi i svom postojanju do svakodnevnih činjenica poput onoga što ste doručkovali ili koje su vaše omiljene boje, sjećanje informira o svim aspektima ljudskog života. Kada memorija funkcionira kako bi trebala, pruža ključne informacije koje informiraju o našim svakodnevnim radnjama. Međutim, kada se sjećanje zaustavi, to često može imati značajan negativan utjecaj na naš život.

Izvor: pexels.com

Sjećanja se formiraju kroz složene interakcije u mozgu i bitna su za sve, od jezika, odnosa i svakodnevnih zadataka. Iako sjećanje igra važnu ulogu u našem životu, nije nepogrešivo. Memorija se lako može iskriviti, oštetiti ili na bilo koji drugi način izmijeniti, bilo namjerno ili nenamjerno. Kao takvi, iako se u svom svakodnevnom životu većinom možemo pouzdati u memoriju, ona ostaje nepouzdan izvor informacija, posebno kada je riječ o manje nedavnoj prošlosti.

Povijesno razumijevanje sjećanja

Kroz povijest je sjećanje fasciniralo i nadahnjivalo pjesnike, filozofe i druge mislioce dok su istraživali način rada uma. Budući da pitanja koja se tiču ​​pamćenja imaju dubok značaj za srodna pitanja identiteta, slobodne volje, jezika i još mnogo toga, pamćenje je bilo značajno područje proučavanja kako u umjetnosti tako i u znanostima.

U drevnom svijetu pamćenje je često bilo povezano s božanstvom, proročanstvom i kreativnošću. Filozofi su često pamćenje smatrali svojevrsnim pečatom na mozgu, fiksnim otiskom prošlih iskustava i znanja. Neki su također tvrdili da je učenje u širem smislu proces prisjećanja na stvari koje smo zaboravili - i da su ta sjećanja izvori pojava poput déjà vu-a i drugih neobjašnjivih osjećaja poznatosti. Znanstvenici i filozofi proučavali su pamćenje dok se ono odnosi na ljudsku spoznaju tisućama godina pokušavajući shvatiti kako formiramo i zadržavamo sjećanja na svoja iskustva.

Kako mozak stvara sjećanja

Sjećanja se formiraju kroz složeni niz interakcija unutar mozga, a još uvijek se puno istražuje o načinima na koje mozak oblikuje, pohranjuje i dohvaća uspomene. Studije su pokazale da sjećanja mogu promijeniti strukturu mozga stvaranjem novih sinapsi i jačanjem postojećih veza. Različiti neuronski ansambli odgovorni su za različita sjećanja.

Sjećanje i spavanje

Spavanje igra važnu ulogu u formiranju pamćenja. Iako studije još uvijek traju u vezi s ulogom spavanja u smislu pamćenja, pretpostavlja se da je spavanje presudno vrijeme u kojem se obrađuju događaji dana i formiraju sjećanja. San posebice pomaže konsolidaciji sjećanja i formiranju dugoročnih uspomena u mozgu. Prolazak duljeg vremena bez spavanja ili redovito spavanje neoptimalne količine može imati negativne učinke na formiranje i pamćenje pamćenja.

Izvor: flickr.com

Dugotrajno naspram kratkotrajnog pamćenja

Jedna od osnovnih razlika između različitih vrsta sjećanja je dugoročno i kratkotrajno pamćenje. Kratkotrajna memorija postoji samo ograničeno vrijeme, obično samo nekoliko minuta, a ponekad i samo nekoliko sekundi. Primjer kratkotrajne memorije bila bi sposobnost ponavljanja telefonskog broja ili adrese koja vam je upravo dana. Kratkotrajna memorija ne uključuje dugoročno skladištenje ili manipulaciju memorijom, već samo njeno kratkotrajno zadržavanje.

Dugotrajna memorija odnosi se na uspomene koje se čuvaju dulje vrijeme, često na neodređeno vrijeme. Ta se sjećanja konsolidiraju i kodiraju u mozgu, s različitim vrstama sjećanja pohranjenih na različitim mjestima. Iako se ponekad uspoređuje s tehnološkim sustavima poput tvrdog diska računala, pohrana dugoročnih memorija složen je postupak koji još uvijek nije u potpunosti razumljiv. Dugotrajna sjećanja i dalje su podložna prirodnom procesu zaborava, koji se može ublažiti redovitim prisjećanjem sjećanja. Dugotrajna memorija uključuje kategorije memorije poput eksplicitne memorije, implicitne memorije, epizodne memorije, semantičke memorije, proceduralne memorije i druge.

Izvor: rawpixel.com

Eksplicitno naspram implicitne memorije

I eksplicitna i implicitna memorija su oblici dugoročne memorije. Eksplicitna memorija ponekad je poznata i kao deklarativna memorija i uključuje uspomene kojima je potreban svjestan napor da biste je dohvatili, sjećate li se određenih detalja, poput stare adrese ili specifičnih događaja, poput prvog dana srednje škole. Čak i kad je podataka lako prisjetiti se, eksplicitno pamćenje uključuje namjerne napore. Vrste eksplicitnog pamćenja uključuju epizodno i semantičko pamćenje.

4343 anđeoski broj

Implicitno pamćenje je pak oblik dugotrajnog pamćenja koji je nesvjestan i događa se bez razmišljanja o tome. Ako ste se ikad vozili kući bez svjesnog razmišljanja o uputama ili bacili bejzbol bez koncentracije na svoje određene pokrete, koristili ste implicitnu memoriju. Implicitno pamćenje često je usko povezano s memorijom mišića i često uključuje fizičke procese koji su dovršeni toliko puta da više ne trebaju svjesni napori.

Epizodno pamćenje

Epizodno pamćenje je vrsta dugoročnog eksplicitnog pamćenja koje se odnosi na sjećanja na određene događaje. Epizodno pamćenje uključuje opće događaje, poput rođendana ili prvog spoja, kao i određene slučajeve, često zvane flashball sjećanja, na određene događaje s visokom emocionalnom rezonancijom, poput školske pucnjave ili terorističkog napada.

Proceduralno pamćenje

Proceduralno pamćenje je vrsta dugoročnog implicitnog pamćenja, često uključuje tjelesnu aktivnost koja ponavljanjem postaje nesvjesna. Primjeri proceduralne memorije uključuju vožnju biciklom ili bacanje bejzbol lopte.

Izvor: rawpixel.com

Topografsko pamćenje

Topografska memorija odnosi se na memoriju koja ima veze s mjestom i mjestom. Ljudi s dobrim osjećajem za smjer imaju razvijen osjećaj za topografsko pamćenje, dok se ljudi koji se lako izgube ili dezorijentiraju bore s tim. Topografska memorija može se odnositi na upute i lokacije, kao i na vizualne tragove poput orijentira i poznatih postavki.

Semantičko pamćenje

Semantičko pamćenje je vrsta dugoročne eksplicitne memorije. Obično se odnosi na nakupljeno znanje, uključujući sve, od informacija poput periodnog sustava elemenata do imena vaših prijatelja i svega između. Semantičko pamćenje često je uvjetovano kulturom i iskustvom, uključujući čimbenike poput obitelji, obrazovanja i zanimanja.

Radna memorija

Radna memorija slična je kratkotrajnoj memoriji, jer se podaci pohranjuju samo kratko vrijeme. Međutim, postoji nekoliko razlika, posebice u tome što radna memorija može manipulirati i interpretirati informacije na način na koji to kratkotrajna memorija ne može.

Autobiografsko pamćenje

Autobiografsko pamćenje je vrsta dugoročnog eksplicitnog pamćenja. Obično uključuje i epizodno i semantičko pamćenje, a koristi se za pamćenje i povezivanje informacija o nečijim osobama i iskustvima. Može sadržavati kako pojedina iskustva, tako i činjenice i opće informacije. Autobiografsko pamćenje bitna je komponenta samopoštovanja i identiteta.

Pamćenje i podatnost

Iako o sjećanjima često razmišljamo kao o točnom prikazu stvari koje su se dogodile u prošlosti, sjećanja mogu biti iznenađujuće pogrešljiva. Sjećanja se s vremenom mogu degradirati, što ih čini podložnima promjenama. Nedostatak pažnje također može utjecati na sjećanja kada mislimo da se sjećamo više nego što smo zapravo pamtili automatskim popunjavanjem detalja. Sjećanja su također izuzetno podložna osobnim i kulturnim utjecajima. Na primjer, svjedočenje očevidaca često može biti nepouzdano zbog nesvjesne pristranosti. Slično tome, sjećanja također mogu iskriviti naša emocionalna stanja i osjećaji.

Sjećanje i zaborav

Gubitak pamćenja i zaborav često mogu biti znak ozbiljne bolesti. Bolesti poput Alzheimerove bolesti i demencije mogu štetno utjecati na pamćenje, često ozbiljno ugrožavajući sposobnost pamćenja. Gubitak pamćenja često je također tipičan za proces starenja općenito, čak i bez drugih povezanih bolesti.

Druge bolesti poput amnezije i hipertemizije mogu izravno utjecati na pamćenje, bilo sjećanja na prošle događaje ili na sebe. Kvarovi memorije mogu biti posebno iscrpljujući jer često rezultiraju zbunjenošću, dezorijentacijom i nesigurnošću, čak i ako su pacijenti inače zdravi.

Povećavanje memorije

Iako različiti ljudi često imaju različite sposobnosti pamćenja, pojedinci zajedničkim naporima često mogu poboljšati svoje memorijske vještine. Mnemoničke tehnike, koje se ponekad nazivaju umijećem pamćenja, stoljećima su se koristile za poboljšanje pamćenja, posebno u pamćenju dugih tekstova ili opsežnih popisa informacija. Te tehnike mogu uključivati ​​strategije poput izgradnje memorijske palače, gdje su određene fraze ili činjenice povezane s mjestima u poznatoj kući ili prostoru ili na drugi način povezivati ​​informacije s vizualnim ili prostornim znakovima.

Izvor: rawpixel.com

Promjene životnog stila također mogu pomoći u poboljšanju pamćenja. Studije su pokazale da zdrav način života, uključujući tjelovježbu i smanjenje stresa, može poboljšati pamćenje i povećati rad mozga. Znanstvenici također sugeriraju da aktivnosti poput čitanja, bavljenja intelektualnim pothvatima i učenja novih aktivnosti i vještina mogu pridonijeti poboljšanju ili održavanju pamćenja. Jednostavne vježbe za mozak poput Sudokua ili križaljke mogu imati sličan učinak i pomažu u održavanju mozga aktivnim i angažiranim. Sve u svemu, pamćenje se često može značajno poboljšati usredotočenjem na zdrav način života i uključivanjem mozga u aktivnosti obogaćivanja.

Bilo da ste zainteresirani za poboljšanje pamćenja, trebate pomoć u upravljanju neugodnim uspomenama ili jednostavno tražite nekoga s kim ćete razgovarati, internetske usluge BetterHelp izvrsno su mjesto za početak. Obratite se danas kako biste saznali više i stupili u kontakt s jednim od naših kvalificiranih terapeuta.

Podijelite Sa Prijateljima: